noćna ptica373

četvrtak, 07.12.2006.

Nakon 9 godina šutnje

Danas sam nakon 9 godina šutnje primila mail od jedne drage osobe...osobe s kojom sam trebala dijeliti budućnost, ali, eto, nastala je samo šutnja duga 9 godina. Ono što me najviše iznenadilo je to da se kod njega u životu apsolutno ništa nije promijenilo (za razliku od mojeg života i skoro svakodnevnih olujnih promjena...)..ali to je tako kada ljudi žive u vrlo udaljenim svijetovima...što me podsjetilo na jednu pjesmu:

"Ne može se uhvatiti sjeta
od života što kao Dunav teče
jer je život i svjetlo i tama nekad jutro a nekada večer
jer je život i svjetlo i tama nekome jutro a nekome večer

Tko te ima taj te nema
Tko te nema taj te sanja
Tko te sanja taj te ljubi
A ti o tom pojma nemaš

Neki žive blizu a daleko
Kao kamen ne mogu se maći
I kad se za ruke drže stalno
U mraku se ne mogu pronaći
I kad se za ruke drže stalno
U mraku se ne mogu dotaći

Tko te ima taj te nema
Tko te nema taj te sanja
Tko te sanja taj te ljubi
A ti o tom pojma nemaš

Ali dotaknu se niti života
Dvije sudbine kao jedna traju
Ili se dodirnu ili se ne dodirnu
Ali jedna za drugu dobro znaju
Ili se dodirnu ili se ne dodirnu
Ali jedna za drugu dobro znaju

Tko te ima taj te nema
Tko te nema taj te sanja
Tko te sanja taj te ljubi
A ti o tom pojma nemaš"

Eto, toliko od mene za danas. Za sve nesretne ljubavi na svijetu.

- 14:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.05.2006.

Noć koja dolazi

Skrit će nas
U naše lažne radosti
Što zrače neizmjernom tugom

Kada se vratiš
I ako se vratiš

Znat ćeš kakvom si oštricom
Razderala naše duše.

- 13:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Oči u kojima raste led

Koja su vidjela sva opraštanja od života
Pune se bojom jutra

A misli imaju snagu koja razara

Smrt gospodari nad životom
Kao gavranovi nad lešinom

Iz dubine progovaraju nerazumljivi glasovi

Sjene se ugasiše.

Ova toplina dolazi od krvi.

Ljudi nekada žive, a mrtvi su.

Dugo slušam vlastito srce.

Lome se misli.

- 13:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Jutro nije donosilo osmijeh

Već misao

Od budnosti satkan zid šutnje.

Vojnici gaze cestama djetinjstva.

Godinama kasnije,
Zasjala je tuga
Da se ne ugasi nikada više.

U večerima nemir narasta,
Kada je misao konačna
I sjećanja ugasnu.

Na kraju priče
Satovi su stali

Prijatelju.

- 13:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ugasite zvijezde !

Sve što tražim vjetrovit je dan
I nestvarno bijele oblake
A ja ću postati ptica

I u mojim će očima
Biti zatvorena vrata
Tajne zemlje

I moji će snovi,
Moje molitve

Imati moć
Provesti me u samoći
Kroz zidine smrti.

Moje srce,

Čija je ljubav nevina.

- 13:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Čovjek sa sjevera

Toplim je pogledom pratio korake
A noć je progutala njegove misli
I ujutro umoran i mračan

Prodire u dubine sebe
Misleći samo na osvetu
Riječi i pogleda.

- 13:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Na tvoje sklopljene ruke

Polažem miris uzdaha
Nikada doživljenog

Zar nikada više zelenog jutra ?

Čežnja je ono što me pokreće.

- 13:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mala noćna ptico

Poslušaj divljine zov
I pusti neka duša tvoja
U miru prolazi putem krvoloka.

Hej, ptico
Noć dolazi
I zlo će širiti svoja krila

Ti ne daj ljubav
I ne daj tišinu

Jer doći će jutro ispunjenja.

- 13:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pokrenimo sile mraka

I dan će ostati obješen u mori

Zvonit će prečesto
Mrtvačka zvona

Na papiru otisci prstiju
Zarobljeni

Umjesto srca kamenje lupa
U očima nam isti očaj sjaji

Ista pustoš

Ne liječi rane povratak u vrijeme
Više se u stvarnosti ne prepoznajemo

Samo krhotine naše
Ulicama beskonačno lutaju.

Jesmo li ikada u životu slobodni ?

- 13:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ujutro ću se probuditi

I neću se sjećati ničega.

Stari poznati osjećaj tame

Iskre se u dubini očiju
Duboke raskidane rane

Čini mi se da je cijeli svijet
Zašutio

Zašto ljudi ostavljaju
Povrijeđene ljude

A bol teče

Gusta ljepljiva crna

- 13:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.